html hit counter Opservatorij

Opservatorij

petak, 23.01.2009.

Nada ne!

Jutros u glavnoj jutarnjoj emisiji na televiziji ukazao se neki Nadan, jedan od onih tipova koji se otimaju za kormilo torpediranog broda, odnosno ove neslane šale koja se naziva državom.

Arcidemagog i megaloman osebujnog morala (blago rečeno), usudio se kazati da ovaj narod ima vladu koju zaslužuje i da se ništa nije promijenilo u politici svih četiriju (??) vlada koje smo do sad imali.

Dakle, krajnji cinizam. Kao da mi ne znamo da je vlast oktorirana, a politička utakmica namještena. Kao da ne znamo da živimo u zatvoru nevidljivih zidova. Kao da ne znamo da je ovo u stvari tiranija pod vrlo labavom maskom demokracije. Kao da ne znamo da društvom upravljaju skrivene strukture i da, što je rekao čak i Woodrow Wilson

"Since I entered politics, I have chiefly had men's views confided to me privately. Some of the biggest men in the United States, in the field of commerce and manufacture, are afraid of somebody, are afraid of something. They know that there is a power somewhere so organized, so subtle, so watchful, so interlocked, so complete, so pervasive, that they had better not speak above their breath when they speak in condemnation of it."

Woodrow Wilson: The New Freedom: A Call for the Emancipation of the Generous Energies of a People (New York and Garden City: Doubleday, Page & Company, 1913)


Zato Nadane tvoje sadističke demagogije ne vrijede više od riječi bilo kojeg drugog mučitelja i tlačitelja čovječanstva kakvih smo već imali na bacanje. Budući da je sistem terminalno bolestan nikoga ne bi čudilo da čak i jedan isprazan i potpuno nevažan lik kao ti prođe na tzv. izborima (u stvari mega operaciji kontrole uma i pranja novca), jer iza takvih ostaje samo duhovna i materijalna pustoš.

Nada ne! A to i jest bit tiranije.

- 10:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 21.01.2009.

S bakljama u rukama

Gospodarska situacija u zemlji se rapidno progoršava. Upravo se raspao državni proračun. Nalazimo na torpediranom brodu u koji sa svih strana nadire voda dok sa svih strana pristižu nova torpeda. Međutim mnogi to još ne vide zahvaljujući kolosalnoj medijskoj operaciji proizvodnje alternativne „stvarnosti“. Radi se o tome da su svi sudionici te operacije počinili izdaju i zbog toga im jednog dana treba suditi. Dosta je vidjeti tko uopće i o čemu priča po novinama i televiziji pa da čovjeka istovremeno uhvati revolt, muka i strah.

Naime, neki luđaci još uvijek očito misle da se ovim brodom dade upravljati pa su se već ponovo počeli otimati za kormilo. Njihove sluge, razni Polančeci, idu do Bruxelessa da im se u teku izdiktiraju uvjeti pod kojima će se prodati NARODNA imovina i time zabiju posljednji čavli u lijes naše slobode i neovisnosti.

Već se pred vladom formira red hipnotiziranih plutokrata (a u stvari slugu, skorojevića i bezveznjaka) koji zahtjevaju naš novac ne bi li iz gabule izvadili svoja “poduzeća” koja ne bi izdržala niti jedan test ozbiljnog tržišta. Ona opstaju isključivo na manipulacijama i korupciji kao dio jedinstvene opće korporacije koja se zove država i pravi se da vlada u ime naroda. Vlast je u stvari od plutokracije za plutokraciju, a upravo traje operacija skidanja nacionalnih maski i otkrivanje prave prirode stvari, a to je da je plutokracija u stvari nadnacionalna. Našim političarima i trenutnim plutokratima (u stvari izdajnicima i slugama) privremeno su namijenjena gubernatorska mjesta već prema „zaslugama“, a nekima čak ni to. Ostatku naroda u najboljem slučaju namijenjena je uloga modernih kmetova.

Ali to i ne bi možda bio toliki problem da u javnosti ne postoji i dalje široko rašireno vjerovanje da jedino država iliti vlada (ova ili ona) može spasiti ekonomiju i da ona mora djelovati. To je vrlo vrlo opasna zabluda. Naime krizu nije izazvao nitko drugi nego država i suludo je misliti da ona može izvuči kola iz blata.

Država je zapravo kolosalni teret ekonomiji i stalni uzrok nereda. Državni proračun trenutno zaprema oko 60% BDP, a izgleda da i to nije dosta za njezin nezasitni apetit. Dok je proizvodnja zagušena porezima, davanjima i ostalim još podlijim iznudama, država i dalje puno više troši nego što uzima pa stalno rasprodaje narodnu imovinu i zadužuje se kod međunarodnih financijskih institucija. Istovremeno se brani tečaj kune, ne zato što to odgovara domaćoj proizvodnji i poštenom poduzetništvu, već upravo suprotno. (S tim u vezi vrijeme je i da se već jednom razotkrije mit o HNB-u.)

Upropaštene su brojne gospodarske mogućnosti zbog zlih namjera, mamutskih proporcija, gluposti i izdajstva državne administracije. Postoje neka (vrlo ograničena) područja u koja se država smije miješati u slobodnom društvu, ali to je kod nas toliko isperveritrano ustavnom i zakonima da je takav scenarij naprosto nemoguć. Praktično nema dana u kojem se ne dogodi da je još jedno od naših prava izigrano, ograničeno ili ukinuto. I još bi sad kao trebali vjerovati da se rješenje naših problema nalazi u državi i da zbog toga ona mora još porasti, otvoriti još neku instituciju, donijeti još koji suludi zakon, propis ili pravilnik. No bez obzira na svoje katastrofalne rezultate ona još uvijek raste i cvjeta, a uskoro će još dublje zavući ruku u džepove građana kao da Potemkinova sela sportskih dvorana, rastrošne infrastrukture i rasturenog zdravstvenog sustava već nisu dovoljni odljevi.

Gigantska država odnosno vlada je probala, sve upropastila i na kraju – zakazala. Ono što nama treba je mala država i – sloboda. Nama ne trebaju kojekakvi čarobni frulaši na čelnim pozicijama, kojekakve neznalice i propalice, nama treba sloboda da se sami izvučemo iz ove crne rupe. Ali probajte započeti svoj posao ili neku svoju nevladinu organizaciju i brzo ćete uvidjeti koliko nam je malo od te slobode ostalo. Sloboda, a ne tiranija, stvara preduvjete i mogućnosti razvoja. Ljudi ovog podneblja su pametni i sposobni. Mi se sami možemo izvaditi iz ove gabule, ali hoćemo da nam se država skloni s puta. Tek kad budemo spremni na tom planu djelovati, rješit ćemo probleme.

Ljudi su tako odgajani i jako bi voljeli da ih njihova država voli. Ali to na žalost nikada nije bilo tako i neće se promijeniti nikakvim molbama, procesijama ili paljenjem svijeća. Ali baklje možda pomognu. Drugim riječima trebat će im zalupati na vrata s bakljama u rukama.

- 08:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.01.2009.

O bezobrazluku

Ministrica pravosuđa Ana Lovrin rapisala je natječaj za tri nova suca Općinskog suda u Zadru točno 14 dana nakon što je njezina kći Iva stekla minimalne uvjete za kandidaturu, piše Jutarnji list.

Sudačko vijeće u Zadru nije je podržalo, ali je Iva Lovrin ipak na tom natječaju izabrana za sutkinju jer je tako odlučilo Državno sudbeno vijeće 18. prosinca na sjednici u Zagrebu.

Iva Lovrin stigla je vrlo brzo od vježbeničke do sudačke pozicije, trebale su joj samo dvije godine, i to sve u vrijeme kad je njezina majka bila ministrica.

Ne znam samo tko je lud od ovakvih bitangi tražiti pravdu.

- 15:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

O besramnosti

Prema jutrošnjim vijestima na HRT razlog poskupljenja goriva je "situacija u Gazi i promjena tečaja dolara". Tolika količina cinizma, gluposti i potcjenjivanja odavno je nečuvena.

Kad govore, lažu. Kad šute, kradu.

Idemo do dna.

- 07:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 17.01.2009.

O revoluciji

"Those who make peaceful evolution impossible make violent revolution inevitable."

- John F. Kennedy


Naravno da je geopolitika važna. Naravno da se igraju igre oko Ukrajine, Sirije, Irana, Turske i Centralne Azije. Naravno da je bitno kako će izgledati karta Balkana za dvije, pet, deset ili dvadeset godina. Naravno da je bitno tko je na vlasti i tko donosi odluke koje utiču na milijune i milijarde ljudi.

No u suštini se igra odavno ne vrti oko nekog teritorija ili ovog ili onog političara. Danas su stvari globalizirane i time jako zaoštrene. Prije su se sukobi i ubijanje odvijali na po nekoliko mjesta na planeti istovremeno, ali ovaj put se može istovremeno djelovati silom na svakom mjestu na svijetu. Kakvi su onda izgledi običnih ljudi protiv tako moćne sile? Možda je vrijeme da razmotrimo pojam revolucije.

Revolucije se ne događaju u društvima koja su stabilna i statična – u zemljama gdje su ljudi čvrsto na svojim mjestima, odnosno tamo gdje su oduvijek bili i gdje nitko ne očekuje neke naročite promjene. Nasuprot tome, moderne revolucije – posebno one progresivne kada se ljudi bore za veća prava i slobode – događaju se u ekonomski naprednim društvima, uvijek kada dugi period rastućeg životnog standarda doživi krah, a građani postanu ogorčeni i stjerani u kut.

Srednja klasa iznikla je na newdealovskim (odnosno socijalističkim) investicijama u obrazovanje, stanovanje, infrastukturu i zdravstvo koja su stvorila relativno dug period objektivnog ekonomskog i društvenog razvoja. Bitno je primjetiti da je tad po prvi put u povijesti stvorena srednja klasa te osjećaj društvene sigurnosti i solidarnosti. Ljudi su bili optimistični; generacije rastućeg prosperiteta očekivale su da će njihova djeca živjeti još bolje.

U to doba rasla je u ljudima vjera u vlastite snage što će biti iskra revolucije na kraju perioda propadanja. I doista, zahvaljujući 20-30 godina propadanja odnosno lošeg upravljanja, nalazimo se u točki u kojoj se očekivanja konačno razbijaju o hridi stvarnosti. Ljudi uviđaju da se realni životni standard konstantno srozava od 1970-tih. Radnička klasa je izgubila radna mjesta i stenje pod predatorskom kreditnim zaduženjima, a srednji sloj su pojeli visoki troškovi života, srozavanje realnih plaća i manjak radnih mjesta. Svi su ti ljudi sad u gabuli kamo god krenuli.

U međuvremenu društvo se potpuno raslojilo. Jaz između bogatih i siromašnih veći je no ikad, a radnici su ostavljeni na milost i nemilost poslodavaca. Radnička klasa i srednji sloj sve teže ostvaruju pravo na obrazovanje, vlasništvo nad nekretninama, zdravstvene usluge itd.

Sadašnje plutokratsko plemstvo bi se uskoro moglo suočiti s istim opcijama s kakvim su se svojevremeno suočili njihovi engleski, francuski i ruski prethodnici. Ili će napraviti sve što je potrebno da smanje jaz između sebe i običnog naroda (izabirući evoluciju umjesto revolucije, kako je to Kennedy primjetio). Ili će nastaviti tvrdoglavo insistirati na svojim elitističkim privilegijama dok se stvari ne zategnu do točke pucanja. Osobno mislim da su totalno nesposobni za ono prvo.

No obični revolt radničkog i srednjeg sloja ipak nije dovoljan. Revolucija treba lidere – a oni se uvijek nađu unutar profesionalne i intelektualne klase. Ove skupine (koje u sređenijim društvima uključuju i vojsku) obično imaju dobre veze s najvišim slojevima, a također i određenu vlast. Ali ako te veze postanu slabašne i krhke, i ako nezadovoljni intelektualci pronađu zajednički interes s nižim slojevima, revolucija postaje gotovo neizbježna.

Proveli smo djetinjstvo u solidnim školama. Odlični đaci iz raznih slojeva marljivo su učili i radili s idealom da društvo postave na razinu koju smo (zajedno sa svojim roditeljima i nastavnicima) očekivali i da, s tim u skladu, ostvare prava na uspješne i društveno korisne karijere. Imali smo dobrih razloga vjerovati da nas, bez obzira na startnu poziciju, čekaju važne uloge u obrazovanju, državnoj upravi, medijima, poslovanju i drugim institucijama.

Međutim, kada smo konačno napustili školovanje i počeli raditi, shvatili smo da su institucije rasprodane novostvorenoj skupini društvenih i ekonomskih propalica koji nikad nisu ni pomislili na naše ideale društvene pravde i zajedničkih društvenih dobara koje smo nasljedili od dobrih, poštenih i samozatajnih ljudi koji su nas podizali i učili. Tipovi koji danas sjede na čelnim pozicijama najčešće su toliko korumpirani i psihotični da su radne sredine kojima upravljaju jednostavno nepodnošljive. A kad se bogatstvo, prestiž i moć stiču pod cijenu principa, najbolji među nama često biraju lošije plaćene poslove i samoizolaciju. Živimo malene živote – a sve to da bismo ostali vjerni sebi i svojim idealima.

Za mnoge i premnoge od nas, slomljena očekivanja postala su središte naših zrelih godina. Ali pritom nikad nismo izgubili iz vida da nas društvo u kojem smo odrasli nikada ne bi stavilo pred takav izbor. Mi smo “napušteni intelektualci” – klasa koja uvijek potakne revoluciju – uvijek kad se pojavi u povijesti.

Konzervativne “elite” koje su na vlasti loše upravljaju društvom zato što u stvari misle da vlada uopće ne treba postojati – osim kao lijevak za prelijevanje narodnog poreza u džepove partijskog članstva. Takav u stvari neprijateljski stav prema upravljanju društvom nikako ne može voditi ničem drugom do katastrofalnoj upravi, jezivoj politici i na kraju takvim stravičnim društveno-ekonomskim rezultatima da su ljudi prisliljeni izići na ulice ne bili vlast prislili na polaganje računa.

Odavno u povijesti nije bilo nesposobnijih, korumpiranijih i kriminalno neodgovornijih vlada nego što su današnje (diljem svijeta) – kompletno nezainteresirane za svoje građane. Upitajte samo izbjeglice, povratnike, penzionere, nezaposlene, invalide ili bilo koju drugu ugroženu društvenu skupinu.

Smisao liberalne demokracije je u tome da se izbjegnu revolucije kroz izbore: ako nas političari ignoriraju da ih možemo zbaciti s vlasti na izborima. Ali tko više vjeruje izbornim procesima u kojima se manipulira biračkim spiskovima, glasove krade, glasačke listiće falsificira i evidencije uništava, a financiranje stranaka i izbornih kampanja je i dalje totalni tabu.

Revolucija je potrebna kada vladajuća klasa totalno zataji na svojoj dužnosti. Većina revolucija izbije kada se svijet ubrzano mijenja – a vlast te procese negira i drži se starog, profitabilnog i poznatog statusa quo. Novo vrijeme, nove tehnologije, nove ideje i nove mogućnosti su se rađale, a revolucije su izbijale onda kad bi ignoriranje postalo nemoguće i neizdrživo.

Danas naše države vode dinosaurusi koji ne mogu shvatiti da je devetnaesto stoljeće završilo. I zato svaki put kad naši takozvani lideri otvore usta da predlože neke mjere, politiku ili da nam nešto objasne, bolno je jasno da nemaju ni vizije ni pameti ni hrabrosti suočiti se s budućnošću koju svatko od nas može jasno vidjeti. Njihovo neznanje nas plaši i frustrira u isti mah. Kristalno je jasno da su ti ljudi samo štetočine: oni nas neće odvesti nikamo drugdje nego u propast. Ljutnja na nekompetentne tipove i kukavice – i spoznaja da naš opstanak ovisi o preuzimanju stvari u vlastite ruke – iskra je koja je upalila mnoge ustanke.

Kao što smo već kazali, revolucije izbiju onda kada ekonomija krahira. Slomovi se gotovo uvijek događaju kad nesposobne i korumpirane strukture upropaste gospodarstvo, a narod dovedu do krajnje granice zaduženosti i bankrota.

Sve je jasnije da se neuzaustavljivo krećemo prema totalnom ekonomskom slomu, još gorem od onih koji su nas ranije zadesili. Vladajuće strukture su sistematski razgradile ekonomske temelje. Dobro plaćeni poslovi odavno se ne mogu dobiti bez stravičnih kompromisa, dakle postoje samo unutar sistema koji generira psihopatsko ponašanje. Infrastuktura tamo gdje je građena, građena je na rastrošan način koristeći nepovoljne kredite i generirajući korupciju.

U današnje vrijeme privreda se ne može uspješno voditi bez konzervatizma pri zaduživanju i trošenju, te bez namjere da se proračun sreže do točke u kojoj je moguće, kao što je predložio Grover Norquist, državu-zvijer odvući do kupaonice i udaviti je u kadi. Postojeće stanje je u stvari račun koji nam se ispostavlja za višedecenijsko upropaštavanje privrede i državnih financija. Time je još jedan od preduvjeta za revoluciju ispunjen.

Konačni preduvjet je sljedeći: država više ne primjenjuje silu pravedno i dosljedno. A ovo se može manifestirati na razne načine.

Domaće pravosuđe je upropašteno: nekima odrežu drakonske kazne, a drugima progledaju kroz prste – a sve to nema blage veze s okolnostima povrede zakona (ali ima veze sa politikom, nacionalošću, klasnim položajem i imovinskim stanjem). Policijska nesposobnost i brutalnost izaziva neterpeljivost kod građanstva. Arbitrarni policijski nadzor građana i pravno maltretiranje čak i onih koji gledaju svoja posla. Različit pristup policije različitim klasama. Upotreba tajnih službi i sredstava prisile da se utiša kritika vlasti. I da ne zaboravimo neustavnu restrikciju slobode govora i prava na okupljanje.

Na inozemnom planu, naše trupe šalju se u sumnjive ratove da tamo prolijevaju krv i novce u sukobima koji nemaju veze ni s čim osim s geopolitičkom igrom u svrhu uspostave globalne diktature.

Rastuća solidarnosti i neustrašivost – zajedno sa sviješću o tome da ćemo svi zajedno ionako završiti u loncu, pa je onda bolje biti mrtav lav nego mrtav jaganjac, konačni je faktor koji obične građane prekaljuje u odvažne revolucionare.

A vodstvo mora biti prava avangarda i voditi primjerom: zato nema više manipulacija i laži. Istina će nas sve osloboditi i iscijeliti.

- 20:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.01.2009.

O globalnom fašizmu, miševima i ljudima



"Nitko nije beznadnije porobljen, od onih koji lažno vjeruju da su slobodni."

Johann Wolfgang von Goethe



Danas u Gazi i još ponegdje, a možda već sutra ponovo u Vašem gradu...

Svijetom upravlja okultna fašistička kabala okupljena u tajnim društvima i bankarskom kartelu. Ona svoju moć projicira preko rasčovječenih poslušnika i veleizdajnika koji su regrutirani i raspoređeni po državnim i nadnacionalnim institucijama, strankama, medijima, korporacijama i ostalim polugama vlasti. Jednom kad je ova mreža uspostavljena, ona se hrani i razvija gotovo automatski. Što prije shvatimo da smo sa svih strana napadnuti (mediji, ekonomija, hrana, lijekovi, cjepiva, represivni aparat, politika, orvelijanska legislativa, obrazovni sustav, religija itd.) i kakva je zapravo priroda matrixa kojeg zovemo stvarnim svijetom, prije ćemo doći u poziciju da se oslobodimo tiranije.

Oni koji se ne probude bit će ubijeni na spavanju. To je na žalost doslovno tako i nije ni prvi, a vjerojatno ni zadnji put. Zasigurno će i mnogi od onih koji su se probudili završiti na sličan način, ali tek oni imaju nekakvu šansu da izbore slobodu. Za one koji su ne tako davno svojevoljno stupali u redovima konc logora ne može se reći ni da su bili budni niti da su imali ikakvu šansu.

Scenarij s čipom je izvjestan stoga što je tiranstvu prijeko potreban. On prethodi ustoličenju orvelijanske utopije po mjeri globalne elite. Problem je internacionalan, a nacionalna prizma je jedan od glavnih trikova koji nas sprječava da vidimo o čemu se tu zaista radi. Radi se o tome da uspjeh globalne fašističke države ovisi o potpunoj horizontalnoj i vertikalnoj rascjepkanosti čovječanstva. Ljudi bez prošlosti i budućnosti beznadno razdvojeni po nacionalnim, vjerskim, klasnim, političkim, profesionalnim i svim ostalim kriterijima lak su plijen okultnih majstora koji ljude pretvaraju u oruđa. Napad je prvenstveno psihološke i okultne prirode pri čemu je bit u tome da ljudi sami doprinose vlastitom uništenju.

Društveno-politički sustav je zapravo travestija: jednopartijski sustav pod krinkom višestranačja. Korporizam i insitucionalizirana korupcija pod krinkom slobodnog tržišta. Diktatura tajnih udruženja i zakulisnih igara pod krinkom transparentnosti. Kafkijanski monolit pod krinkom trodiobe vlasti. Drakonsko oporezivanje i suzbijanje ekonomskih sloboda pod krinkom socijalne države. Sustavno zaglupljivanje pod krinkom društva znanja.

Pritom gotovo svi to aktivno podržavamo i u tome sudjelujemo - svatko na svoj način. Većina se ponaša neodgovorno: prodaju djedovinu te zadužuju sebe i svoje potomstvo. Zapravo su ovisni o svakakvim stimulansima: o kladionici, trashu, sportskim priredbama, drogi, alkoholu, pornografiji, sadržajno jeftinoj, a financijski preskupoj i trivijalnoj zabavi. Drugi su pak beznadno ovisni o sustavu i nemaju snage da mu se odupru ili proturječe.

"Intelektualne elite" zapravo su smokvin list koji prikriva tiraniju. One su zapravo "intelektualne kurve" koje stavljaju šećerni preljev na okultnu agendu prekrivajući je zavodljivim floskulama o ljudskim, nacionalnim, rodnim, rasnim, socijalnim itd. pravima. Priča se predvidljivo uvijek svodi na prava: na taj način ljudi se odriču odgovornosti i drže u stanju permanentne adolescencije. Ljudi koji su beznadno lišeni odgovornosti potpuno su nemoćni i uvijek spremni prihvatiti diktat svojih sadističkih gospodara.

Međutim globalna fašistička kabala okupljena oko banaka sad se žuri pretvoriti svoju ekonomsku dominaciju u totalni ekonomski, politički, kulturni, duhovni i intelektualni monopol. Zato su orkestrirali globalni ekonomski kolaps iz kojeg će pokušati stvoriti globalnu fašističku državu. Medijsko bombardiranje trivijalnim i skaradnim, laži, spin, restriktivni zakoni, politička korektnost, orvelijanski duplogovor, raspirivanje mržnje i međusobno huškanje (Slovenci, Srbi, Židovi, Palestinci, Hrvati, Muslimani, muškarci, žene, ljevica, desnica, itd. već ovisno o lokalnim okolnostima i trenutnoj potrebi), ratovi, nestašice, ekonomska kriza, podržavanje općeg nereda i ratne katastrofe služe prvenstveno da se ljudi dezorijentiraju i obeshrabre, a onda prihvate i sami provedu totalni monopol. Najveći broj ovih pojava su režirane akcije koje nemaju nikakvog temelja u autentičnoj stvarnosti.

Živimo u koloniziranom, totalitarnom društvu koje nam se prikazuje pod krinkom slobodnog društva. To bi nam svima trebalo biti jasno samo ako se sjetimo kakvi su sve zločini diljem svijeta počinjeni bez milosti i odgovornosti: ratovi, politički atentati, napadi na novinare, sadističko iživljavanje na civilima, izazivanje kolektivnih trauma, zatiranje kompletnih naroda i civilizacija, masovna raseljavanja, kolosalna pljačka resursa, udar na slobode, izazivanje “prirodnih” katastrofa itd.

Živimo u totalitarizmu koji žudi za tim da strgne svoju masku. Kad se to desi tiranija će konačno izgledati prirodna i potrebna, a mase će prihvatiti daljnju degradaciju, ropstvo i uništenje "prekobrojnih".

Masovno buđenje i otpor jedina su alternativa. Tiranija ima onoliko vlasti koliko joj ljudi sami predaju i nijedna nije pala sama od sebe.

Za početak nam treba buđenje, svijest, hrabrost, poštenje i čast. Napuštanje materijalizma i mita o “društvenom uspjehu” unutar sistema koji sve porobljava te povratak trajnim vrijednostima skromnosti, marljivosti, moralnosti i poniznosti. Prestanak nadanja da će suradnici sistema biti pošteđeni. Odricanje od “blagodati” sistema koji se svode na skupe ispraznosti koje se plaćaju zaduživanjem to jest vlastitim ropstvom i ropstvom budućih generacija. Prijeko nam je potrebna zajednička svijest i spremnost na žrtvovanje za buduće generacije.

Oni koji to ne shvate neprijatelji su ljudstva bez obzira na svoj položaj u piramidi tiranije i osuđeni su na propast.

Dokaza imamo napretek, znakovi su pored puta. Svi smo stalno upozoravani. Pitanje je samo što želimo vidjeti i u što vjerovati.

Nada je svodilja smrti, opasniji ubojica nego mržnja.

Meša Selimović


"The Matrix is a system, Neo, and that system is our enemy. When you are inside, you look around, what do you see? Businessmen, teachers, lawyers, carpenters, the very minds we are trying to save. Until we do, these people are part of that system and that makes them our enemies. You have to understand that most of these people are not ready to be unplugged and many are so hopelessly dependent on the system, they will fight to protect it. The Matrix is everywhere. It is all around us. Even in this very room. You can see it when you look out your window or when you turn on your television. You can feel it when you go to work, when you go to church, when you pay your taxes. It is the world that has been pulled over your eyes to blind you from the truth."

- Morpheus, in the movie, "The Matrix"

- 18:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #